kandidatkinja sdp-a
Sanja Radolović: Bit ću županica koja se neće sviđati svima, ali javno ću postaviti neke ciljeve
(Snimio Milivoj Mijošek)
"Dosadašnji tijek kampanje ukazuje upravo ono o čemu govorim i na čemu će u idućem mandatu župana, odnosno buduća županica trebati intenzivno raditi, a to su tri stupa koja nam nose društvo u Istri: obrazovanje, zdravstvo i socijalna skrb", kaže nam Sanja Radolović, SDP-ova kandidatkinja za županicu Istarske županije.
Pošteno plaćen rad
Po pitanju obrazovanja, dodaje, s obzirom i na uvoz stranih radnika koje treba integrirati u zajednicu, ali smatra da je jedan od prioriteta pošteno platiti naše ljude, i zadržati ih u Istri, a dva osnovna preduvjeta za to su pravo na pošteno plaćen rad i priuštivo stanovanje.
- Zna se da je Županija osnivač 25 srednjih škola i tu trebamo jasno prilagoditi upisne kvote, trebamo otvarati nova zanimanja koja su tražena na tržištu rada, ali isto tako u nekima sredinama, u nekim školama, povećati upisne kvote, jer imamo velik broj učenika koji završavaju ispod crte, a zašto ne djeci omogućiti da se školuju za ono što vole i za ono što žele raditi? Time se u konačnici stvara uspješnije društvo. Mislim da treba biti nekakav veći konsenzus i prilagodba prvenstveno učenicima, njihovim potrebama i onda tržištu rada. Tu je i važno pitanje sufinanciranja prijevoza koji je jako poskupio. Smatram da Županija taj trošak od nekih 400 tisuća eura, na proračun težak preko 280 milijuna eura, trebala preuzeti na sebe i tako potpuno rasteretiti i roditelje srednjoškolaca i manje gradove i općine kojima je to teško sufinancirati, rekla je Radolović.
U dijelu obrazovanja, dodaje nadalje, smatra da Županija treba surađivati s pulskim Sveučilištem.
- Imamo veliki deficit kadrova u zdravstvu pa, uz studij sestrinstva koji radi punom parom, treba otvarati nove studije poput primaljstva, fizioterapije, studija medicine za kojeg se nadam da će napokon zaživjeti u Istarskoj županiji. To se ujedno veže i uz pitanje zdravstva na kojem je u ovoj kampanji bio moj najveći fokus, uz socijalnu skrb, a bit će i nadalje. Tu mislim na primarnu zdravstvenu zaštitu gdje nam nedostaje velik broj liječnika, sada "samo" 40, a za nekoliko godina kada i ostali odu u mirovinu, falit će nam više od 140 liječnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Treba naći dodatna sredstva da se zaposli administracija koja bi preuzela na sebe dio administrativnog posla liječnika, a njih rasteretilo tog dijela posla kako bi se liječnici mogli posvetiti radu s pacijentima. Nositelj svega toga su Istarski domovi zdravlja što znači da je to u izravnoj županijskoj ingerenciji, tvrdi Radolović.
Osvrnula se i na Nastavni zavod za hitnu medicinu, koji je također u ingerenciji Županije.
- Tu su veliki problem takozvana mala i velika hitna, odnosno objedinjeni hitni bolnički prijem u Puli. On sada ima dvojaku ulogu: prima pacijente iz Pule koji nisu za hitan prijem i onda pacijenti iz cijele Istre čekaju po 10, 12 sati na pregled, a 50 metara niže imamo zgradu tzv. male hitne koja je nekad bila izvanbolnička hitna gdje bi sva ta sitna, nehitna stanja mogla biti riješena.
Vidjela sam financijsko izvješće NZHM-a koji je u velikom plusu, tako da novca za zapošljavanje još jednog tima za "malu hitnu" ima. Iako Opća bolnica nije više u ingerenciji Županije, to nije izlika da i tu ne djelujemo, jer nam nedostaje niz specijalista i velike su liste čekanja i Županija se mora uključiti. Nedostaju dječji kardiolog, neuropedijatar, dječji kirurg... Imamo najmoderniju novu zgradu, najmodernije opremljene operacijske sale, medicinsku opremu, pa je porazno ne moći našim ljudima pružiti tu razinu zdravstvene zaštite, smatra Radolović.
Hospicij konačno treba otvoriti
Također, zalagat će se, kaže, i za izgradnju helidroma blizu bolnice.
- To je investicija od 500 tisuća eura, a danas helikopter mora slijetati na Marsovo polje. Projekt za to postoji i to nije prevelik teret za županijski proračun. Tu je problem i zatvorena zgrada hospicija već tri godine kao zajednički projekt Biskupije i Županije. Palijativni sustav nam stoga još uvijek počiva na entuzijazmu pojedinaca i na leđima užih članova obitelji, dok zgrada zjapi prazna. Treba sjesti s Biskupijom i konačno dogovoriti otvaranje hospicija, kaže Radolović.
Kada govori o trećem stupu društva - socijalnoj skrbi, tu problem vidi u smještaju u domu za stare i nemoćne osobe.
- Županija ima četiri doma čiji je osnivač i njihova subvencionirana cijena od strane Županije iznosi oko 525 eura, a te subvencije uplaćuju svi Istrijani kroz proračun. Svi ostali domovi koštaju 1.500 eura, ali Županija ne želi sufinancirati te gradske domove i ostavila ih je na cjedilu, što je pogrešno u situaciji kada oni istovremeno sufinanciraju županijske domove?! Tu je i pitanje stacionara koje za sada imaju Pazin, Labin i Umag, a treba ga imati i Pula, jer su jako važni za oporavak starijih ljudi koji ne mogu ići na kućnu njegu, a nisu niti za palijativu. Potreban je još jedan dom za starije u Puli jer dogradnja Štiglića neće riješiti duge liste čekanja, ali je nužna i dogradnja domova u svim većim gradovima, kaže Radolović i pojašnjava da treba ulagati u projekte koji će ljudima doista olakšati svakodnevni život.
Da bi mogli imati ta tri stupa društva - obrazovanje, zdravstvo i socijalnu skrb, proračun se nekako mora puniti i to će joj, kaže, kao budućoj županici biti najveći izazov, postići razvoj investicija koje će biti u skladu s potrebama lokalne zajednice i koje neće bitno narušiti ravnotežu i suživot lokalne zajednice i gospodarske aktivnosti koju moramo imati.
- Činjenica je da živimo većinom od turizma, ali moramo poticati industrijsku i poljoprivrednu proizvodnju, mlade poljoprivrednike, pojačati zaštitu malih proizvođača, plasirati njihove proizvode u javni sektor kroz zelenu javnu nabavu, zaštititi ribare da imaju ravnopravni tretman u odnosu na konkurenciju. Od 117 iskrcajnih mjesta u cijeloj Hrvatskoj, u Istri ih imamo 21, čime smo drugi, iza Splitsko-dalmatinske županije, s 900 ribarskih obrta, a poljoprivreda i industrija u nam u padu. Tu trebaju poticaji. Bitan alat u ingerenciji Županije za poticanje investicija, ali u suživotu s lokalnom zajednicom, je i Prostorni plan.
On u Istri nije mijenjan od 2016. godine i upravo te izmjene trebaju ići u smjeru poticanja gospodarstva, ali i zadovoljavanja potreba energetike, obnovljivih izvora energije i gospodarenja otpadom, ali i razvoja održivog turizma, dok se mora ograničiti bujanje tzv. nekomercijalnog smještaja, odnosno iznajmljivanja zgradurina koje su pretvorene u apartmane u pretežito stranom vlasništvu i pod krinkom smještaja prijatelja i rodbine zapravo se iznajmljuje na "crno", a za to ne plaćaju nikakva davanja, a opterećuju komunalnu infrastrukturu i naš prostor, kaže nadalje.
Ja ću biti županica koja se neće sviđati svima, ali javno ću postaviti neke ciljeve, pogotovo po pitanju granica građevinskih područja i pitanju gospodarenja otpadom, odrješita je Radolović.
Ulaganje u energetiku
Smatra kako smo u Istri upravo po pitanju energetike jako loši što se tiče obnovljivih izvora energije.
- TE Plomin je u najavi za zatvaranje 2033. godine. To se neće dogoditi, jer mi kao Istra nismo energetski samodostatni. Nama je potrebno 330 megavata godišnje, proizvodimo 200, a 130 nadoknađujemo putem dalekovoda iz ostatka Hrvatske i manjim dijelom iz Slovenije. Dugoročna strateška energetska alternativa je prenamjena TE Plomina s ugljena na plin. Plinovod za sada ide do Tupljaka i trebalo bi ga produžiti do Plomina. Očekivati da će Istra u narednih 50, 100 godina moći postići energetsku samodostatnost iz obnovljivih izvora energije je iluzija. To se neće dogoditi, što ne znači da ih trebamo prestati razvijati. Moramo puno više iskoristiti solarnu energiju, hidroelektrane iako hidropotencijal istarskih rijeka i nije baš velik, ali bi i to trebali iskoristiti, kao i energiju vjetra. U prostornom planu treba predvidjeti što je izvedivo, a da ne naruši kvalitetu života i prirodnih resursa, kaže nadalje Sanja Radolović.
U dijelu prostornog planiranja, uz energetiku i turizam, ne manje bitno izdvaja i gospodarenje otpadom.
- Kaštijun smrdi najviše pred izbore, iako on, doduše, uvijek smrdi. No, to se neće riješiti sve dok se ne riješe svi prethodni procesi u gospodarenju otpadom, jer je on zadnja karika. I treba sjesti s gradovima i općinama i ne samo na papiru riješiti upravljačka prava, jer je manje bitno tko je većinski vlasnik, a puno bitnije da problematiku Kaštijuna i gospodarenja otpadom u Istri riješimo. Ne treba bježati od odgovornosti.
Problematika Kaštijuna mogla bi se riješiti kroz bioplinsko postrojenje ili na način koji se pokaže boljim kroz Plan gospodarenja otpadom, a kojeg je Županija trebala donijeti do 1. siječnja 2024. godine, a nije. Treba donijeti plan gospodarenja otpadom koji će izraditi struka, a gdje će biti definirano treba li Istri bioplinsko postrojenje ili kompostana. Od 42 bioplinska postrojenja u Hrvatskoj, niti jedno nije u Istri, a uz ovu količinu otpada, ono nama je izuzetno potrebno. Planom treba dakle to odrediti, treba li nam, ako da, onda definirati i gdje bi bilo. S gradovima i općinama treba se dogovoriti da povećaju kapacitete reciklažnih dvorišta i sortirnica, a pogotovo tamo gdje se stvaraju veće količine otpada i to tijekom ljetnih mjeseci, a to su Poreč, Rovinj i Umag.
Otpad bi trebao duže biti kod njih, a ne tri, četiri dana kao sada, nego sedam i više dana i onda ga slati na Kaštijun. Oni trenutno nemaju te kapacitete. pa na Kaštijun šalju otpad koji se ne stigne osušiti i onda dobijemo nekvalitetne SRF ili RDF bale od kojih u drugim državama, koje imaju burzu otpada, zarađuju, a mi trenutno plaćamo pet milijuna eura za zbrinjavanje tih bala. Financijski gubitak Kaštijuna je 5,5 milijuna eura i premašio je temeljni kapital od 3,7 milijuna eura. Kaštijun je najveći problem, ali su problem i svi ovi prethodni koraci. Kaštijun je velik, javnozdravstveni problem, rezimira Radolović.
U konačnici, za Istru je, kaže, bitna i prometna infrastruktura - putnička i teretna.
- Kad kažem putnička mislim na željeznicu, jer sam i osobno doživjela vožnju Pula-Zagreb od 12 sati?! Žalosno je da od 90-ih godina naovamo nismo rekonstruirali niti metar željezničke pruge. Treba obnoviti cjelokupnu željeznicu, i teretnu tzv. Rašku prugu. Istarski iks, odnosno spajanje istočne obale na istarski ipsilon, apsolutno treba realizirati, ali i uložiti u obnovu lokalnih županijskih cesta koje su našim ljudima još bitnije od brzih cesta.
ŽUC održava 1.275 kilometara u Istri i treba puno više sredstava decentralizirati od litre prodanog goriva i od naknade za registraciju vozila za tu namjenu. Zračna luka Pula nema dovoljan broj avionskih linija. Primjerice, cijelu veljaču nema avionskih linija Pula - Zagreb, a u ostatku godine uglavnom samo preko Zadra. Turistička zajednica Istarske županije uplaćuje im 2 milijuna eura i mislim da za taj novac možemo imati izravan let za Zagreb, a isto tako i jedan let za Veneciju kao nama najbliže međunarodno čvorište, kaže na kraju Radolović.
Usude li se Istrijani birati ženu?
Komentirajući dosadašnji tijek kampanje, Sanja Radolović kaže da ju je ugodno iznenadio pozitivan feedback građana.
- Pokušali smo se doista približiti mlađem biračkom tijelu putem društvenih mreža. Stoga pozivam i ovaj put posebno mlade ljude koji slabo izlaze na izbore da izađu na izbore 18. svibnja, iskoriste svoje biračko pravo, i naravno pozivam da biraju županicu za župana. Vidjet ćemo jesu li Istrijani spremni za to. Mi jesmo najnaprednija regija pa i ovaj put stavljam izazov pred njih, i iskoristit ću izraz svog protukandidata iz HDZ-a, bi li se usudili birati napokon nakon 30 godina ženu na čelu Istarske županije?!, kaže na kraju Radolović.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
