Gdje je u Puli najteže preći cestu kao pješak? Pitanje je to za Milijunaša, Potjeru, Superpotjeru, džokera zovi, publiku, pola-pola itd, itd. Netko bi rekao, a gdje nije lako preći cestu, s tom gužvom automobila kojih ima svugdje, vozači nervozni, a, budimo iskreni, niti mnogi pješaci nisu baš uzorni.

Dakako, ne valja pri tome sve generalizirati, ali činjenica je da automobila ima sve više, da je centar grada sagrađen nekada davno, kada nam odgovara, hvalimo se tritisućljetnom povijesti grada, a kada to ne odgovara, onda odmah problemi, a što drugo. Brojne pulske ulice nikada neće moći podnijeti veliki broj, pritisak automobila, prometa jer u biti - nijedan grad nije po tom pitanju usporediv s drugim gradom, kao i što je svaka osoba, svaka jedinka svemir za sebe. A nemaju svi Arenu, Augustov hram, more, obalu, parkove, sve što Pula ima.

Vraćajući se na semafore, gdje zeleno svjetlo nikako da dođe, gdje najkraće traje, koji je semafor "najkompliciraniji", o svemu tome i sličnim temama mogla bi se napisati čitava studija. Knjiga. Priručnik. I više od toga. Ponekad i kazališno djelo. Drama. Spektakl iz sfere SF-a, ili pak iz teatra apsurda. Nešto slično iščekivanju zelenog koji se ne zove Godot. Zeleno, volim te zeleno. Zeleno, čekam te zeleno. Pritisnite jedan. Ops, jednom. Pritisnite opet, a ne, neće to ići tako lako. Opet ne radi, opet kvar. Došlo je toliko iščekivano zeleno. Sve što je lijepo kratko traje. Tako i ljubav sa zelenim svjetlom sa semafora.

Brzi korak? To nije problem, ali izgleda da je negdje zeleno svjetlo i njegovo trajanje osmišljeno, što se duljine trajanja tiče za primjerice Usaina Bolta, Carla Lewisa, ili čak za onih "spornih" 100 metara i rekord davnih osamdesetih Bena Johnsona, što pamte oni u nekim godinama. Najboljim, dakako. To zeleno (ne)traje tri sekunde, pet sekundi, je li je uvijek (pre)kratko, taman da se stigne na pola puta. Pola puta, pa barem nešto. Čaša je polu puna ili polu prazna? Proljeće je, puno cvijeća, slasnih (i skupih) plodova, uskoro će ljeto, more, idila, večernji zalasci, turisti, gužva, ne baš idila, nekima puni apartmani, i za njih možda idila, drugima psovanje u prometu. O tempora, o mores!

Povezane vijesti

• Kako je ružičasta ljepotica trebala biti gradski šoping centar
• Bile jednom kvartovske tržnice i štandovi
• Škole u Puli: Od skladišta pomorskih karata do sirotišta