Gradska štorija Vanese Begić
Bebe, zubi, industrija, divlje kupine
(Snimio Milivoj Mijošek)
Prodavaonica sportskih rekvizita. Slastičarnica. Prodavaonica torbi. Sve po 15 kuna. Sve po deset eura. Prodavaonica navijačkih rekvizita. Bižuterija. Objekt brze (zdrave) prehrane. Tako nekako, manje više. Više manje. Mijenjale su se trgovine, njihova djelatnost, uvijek na istim lokacijama, samo su se izmijenjivali proizvodi i usluge koje su nudile. No, postoje i neke trgovine koje su tu "oduvijek", kolikogod taj pojam vremena bio trajan, važan ili dug-kratak. A isto vrijedi i za druge ustanove, za sve one zgrade čija se funkcija kroz vrijeme mijenjala.
Vojna bolnica - Mornarička bolnica - Sveučilišni kampus i dio visokoškolskog obrazovanja u Negrijevoj, Viša ekonomska-Muzička akademija u Rovinjskoj, dio Sveučilišta u prostorima nekadašnje "stare" bolnice, te "staro" rodilište - stomatologija - prostor gdje se ne rađaju više bebe, nego vade zubi. Možda ih netko stavi i ispod jastuka, pa umjesto mišića dođe roda. Ex tehničko-industrijska škola - glazbena škola, ex prostor glazbene škole - čeka bolja vremena, ex zgrada MUP-a ili, kako je tada bilo, SUP-a, Arena hospitality group, odnosno nekadašnji Arenaturist. Ex zgrada INE na Fiželi - okružena grmljem i zelenilom i ponešto divljim kupinama, koje rode kako koje godine.
Ex ambulanta opće prakse i dječja ambulanta - ambulanta za dijabetes - ginekološke ambulante - u Širolinoj - no, uvijek u funkciji zdravlja. Neki prostori nisu mijenjali funkciju - npr. uvijek zdravstvene ustanove, ali razne djelatnosti.
Kada su, nekada davno, u Puli bile četiri cvjećarnice (Mirta, Palma, Cvijet i Rožica), od njih je ostala samo ona s groblja, Mirta je prepustila mjesto modernim sredstvima komunikacije - telefonima, odnosno mobitelima, pametnim telefonima, a mala cvjećarnica na Verudi u sastavu (super)marketa, je onda bila banka, ribarnica, opet banka, pet shop... Mala cvjećarnica u Robnoj kući "Pula" postala je zatim, kako smo pisali i u protekloj štoriji, a čega su se, sudeći po reakcijama mnogi sjetili i ogladnjeli, svojevrsni fast food s nezaboravnim školskim sendvičem, pa onda neki kafić, pa ništa.
Tako nam barem nije dosadno, a prisjećat se budi nostalgiju, nerijetko i rasprave, u stilu "ne, to nije bilo tamo", "ne, to je bilo tu" itd, itd...
A nostalgija je i za praznim, neiskorištenim prostorima.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
